Ana:
– Izvinite, da li je ovo red za čekiranje za let za Beograd?
– Excuse me, is this the line for check-in to Belgrade?
Mark:
– Da, jeste. I ja idem tim letom.
– Yes, it is. I’m on that flight too.
Ana:
– Odlično, nisam bila sigurna. Hvala!
– Great, I wasn’t sure. Thank you!
Mark:
– Nema na čemu. Da li prvi put putujete u Srbiju?
– You’re welcome. Is this your first time traveling to Serbia?
Ana:
– Da, prvi put. A vi?
– Yes, my first time. And you?
Mark:
– Vraćam se kući. Živeo sam neko vreme u inostranstvu.
– I’m returning home. I lived abroad for some time.
Ana:
– Zanimljivo! Živim u Londonu, ali uvek sam želela da posetim Beograd.
– Interesting! I live in London, but I’ve always wanted to visit Belgrade.
Mark:
– Sigurno će vam se dopasti. Ako želite, mogu da vam pokažem neka mesta.
– You’ll definitely like it. If you want, I can show you some places.
Ana:
– To bi bilo sjajno, hvala!
– That would be great, thank you!
Mark:
– Inače, ja sam Marko.
– By the way, I’m Marko.
Ana:
– Drago mi je, ja sam Ana.
– Nice to meet you, I’m Ana.
(nasmejano se rukuju, dok se red pomera / they shake hands with a smile as the line moves)
Ana:
– Zdravo, Ivana! Konačno smo se videle.
– Hi, Ivana! Finally, we see each other.
Ivana:
– Zdravo, Ana! Dobrodošla u Beograd. Kako ti se sviđa grad?
– Hi, Ana! Welcome to Belgrade. How do you like the city?
Ana:
– Predivan je! Zamisli, još na aerodromu sam upoznala jednog zanimljivog mladića… ali nažalost izgubila sam ga iz vida kad smo sleteli.
– It’s wonderful! Imagine, I met an interesting young man already at the airport… but unfortunately, I lost sight of him when we landed.
Ivana:
– Stvarno? Nisi uzela broj telefona?
– Really? You didn’t take his phone number?
Ana:
– Nažalost ne… čak sam ostala još malo na aerodromu, čekala, ali ga nisam više videla. Žao mi je zbog toga.
– Unfortunately no… I even stayed a little longer at the airport, waited, but I didn’t see him again. I regret that.
(u tom trenutku, neko prilazi stolu / at that moment, someone approaches the table)
Mark:
– Ivana! Nisi mi rekla da ćeš dovesti prijateljicu.
– Ivana! You didn’t tell me you’d bring a friend.
Ivana:
– Marko, ovo je Ana. A ovo je Marko, moj stari prijatelj.
– Marko, this is Ana. And this is Marko, my old friend.
Ana:
– (iznenađeno) Ti?! Pa mi smo se upoznali na aerodromu!
– (surprised) You?! But we met at the airport!
Mark:
– Tako je! Mislio sam da te više neću videti.
– That’s right! I thought I wouldn’t see you again.
Ana:
– Ni ja… Baš neverovatno da si ti Ivanin prijatelj.
– Me neither… It’s unbelievable that you’re Ivana’s friend.
Ivana (smeje se):
– Izgleda da je svet stvarno mali.
– Looks like the world is really small.
(Ana i Mark se pogledaju, oboje sa osmehom / Ana and Mark look at each other, both smiling)
Ivana:
– Drago mi je što ste došli. Ova izložba je stvarno posebna.
– I’m glad you came. This exhibition is really special.
Ana:
– Volim moderne galerije, uvek otkrijem nešto novo.
– I love modern galleries, I always discover something new.
Marko:
– I ja. Umesto šopinga, radije provedem vreme ovde.
– Me too. Instead of shopping, I’d rather spend time here.
(zastaju ispred slike / they stop in front of a painting)
Ana:
– Pogledaj ovu sliku, sa plavim i crvenim kontrastom. Podseća me na muziku jazza.
– Look at this painting, with the blue and red contrast. It reminds me of jazz music.
Marko (iznenađeno):
– Zaista? I meni! Uvek slušam jazz dok radim.
– Really? Me too! I always listen to jazz while working.
Ana (nasmeje se):
– Ja obično uz jutarnju kafu.
– I usually do with my morning coffee.
Ivana (šali se):
– Pa vi ste očigledno ista ekipa – i jazz i umetnost.
– Well, you’re obviously the same team – both jazz and art.
(kasnije, kod skulpture / later, in front of a sculpture)
Marko:
– Ova skulptura mi je omiljena, podseća me na detinjstvo.
– This sculpture is my favorite, it reminds me of childhood.
Ana:
– Neverovatno, i meni! Isto sam pomislila.
– Incredible, me too! I thought the same.
Ivana (pogleda ih):
– Dobro, dobro, sve mi je jasno…
– All right, all right, I get it…
(Ana i Marko razmene osmeh, očigledno osećaju povezanost / Ana and Mark exchange a smile, clearly feeling a connection)
Marko (telefon):
– Zdravo, Ana! Hteo sam da te pitam… znaš li neki dobar restoran u centru?
– Hi, Ana! I wanted to ask you… do you know a good restaurant in the city center?
Ana:
– Ima ih nekoliko. Na primer, „Mala kuhinja“, tamo je hrana baš ukusna.
– There are several. For example, “Mala kuhinja,” the food there is really tasty.
Marko:
– Aha… ali mislim da su mi rekli da se zatvara ranije radnim danima.
– Aha… but I think someone told me it closes early on weekdays.
Ana:
– Tačno, zaboravila sam. Onda „Zlatni bokal“ u Skadarliji, prava srpska kuhinja.
– True, I forgot. Then “Zlatni bokal” in Skadarlija, real Serbian cuisine.
Marko:
– Jel ti voliš tamo da ideš?
– Do you like going there?
Ana:
– Iskreno, meni je malo preteška hrana. Ali Jelena ga obožava, zato sam se setila.
– Honestly, the food is a bit heavy for me. But Jelena loves it, that’s why I thought of it.
Marko (kao da mu sine ideja):
– Aha! Ali čekaj… nisi li ti spominjala da voliš „Trattoria“?
– Aha! But wait… didn’t you mention you like “Trattoria”?
Ana (malo hladnije, jer opet čuje Jelena):
– Hm… možda… nalazi se kod Kalemegdana.
– Hmm… maybe… it’s near Kalemegdan.
Marko:
– Super, ali ne poznajem baš taj deo grada. Kako da dođem tamo?
– Great, but I don’t really know that part of the city. How can I get there?
Ana:
– Vrlo je jednostavno, ideš tramvajem broj 2 i siđeš kod parka.
– It’s very simple, take tram number 2 and get off near the park.
Marko (odmahuje, „teško mu je“):
– Uh, nisam baš vičan sa prevozom… uvek se zbunim.
– Uh, I’m not really good with public transport… I always get confused.
Ana:
– Pa možeš taksijem, to je lakše.
– Well, you can take a taxi, that’s easier.
Marko (kao da traži izgovor):
– Ali onda ću verovatno preplatiti, znaš kako turiste voze…
– But then I’ll probably overpay, you know how they treat tourists…
Ana (već primećuje da traži izgovore):
– Onda ne znam šta da ti kažem.
– Then I don’t know what else to tell you.
Marko (uz osmeh, sada jasno):
– Pa… možda bi najbolje bilo da ti pođeš sa mnom.
– Well… maybe the best would be if you came with me.
Ana (kratka tišina, onda se nasmeje):
– Aha, znači to je bio plan od početka?
– Aha, so that was the plan from the beginning?
Marko (kao da se brani, ali zadovoljan):
– Ma ne… samo mi je lakše uz tvoje društvo.
– Oh no… it’s just easier with your company.
Ana (tiho, ali toplo):
– Dobro onda. Sutra uveče?
– All right then. Tomorrow evening?
Marko:
– Sutra uveče, dogovoreno.
– Tomorrow evening, it’s a deal.
Marko (dolazi ranije, stoji ispred restorana):
– Nadam se da će doći…
– I hope she’ll come…
Ana (stiže, vidi ga):
– Čekao si me?
– You were waiting for me?
Marko (nasmeši se):
– Naravno, nisam hteo da uđeš sama.
– Of course, I didn’t want you to go in alone.
(ulaze u restoran, konobar vodi ih do stola / they enter the restaurant, the waiter takes them to the table)
Konobar:
– Izvolite, jelovnik. Da li želite nešto za piće?
– Here’s the menu. Would you like something to drink?
Ana:
– Čašu belog vina, molim.
– A glass of white wine, please.
Marko:
– I ja isto.
– The same for me.
(posle kratke tišine, gledaju jelovnik / after a short silence, they look at the menu)
Ana:
– Sviđa mi se ovde, baš je prijatno.
– I like it here, it’s really pleasant.
Marko:
– Drago mi je da misliš tako. Znaš… Jelena mi je jednom rekla da voliš italijansku kuhinju.
– I’m glad you think so. You know… Jelena once told me you like Italian cuisine.
Ana (podigne obrve, ali zadrži osmeh):
– Opet Jelena…
– Jelena again…
Marko (zbunjen, ali iskren):
– Pa da… ali sada vidim da je bila u pravu.
– Well yes… but now I see she was right.
Ana (malo mekše):
– Volim testeninu, posebno sa morskim plodovima.
– I like pasta, especially with seafood.
Marko:
– Onda naručimo jedno takvo jelo da podelimo?
– Then shall we order one like that to share?
Ana (iznenađena, ali nasmeje se):
– Da, to bi bilo lepo.
– Yes, that would be nice.
(konobar donosi vino, oni kucaju čašama / the waiter brings wine, they clink glasses)
Marko:
– Za novo prijateljstvo… ili možda nešto više.
– To a new friendship… or maybe something more.
Ana (pogleda ga pravo u oči, kratko ćuti, pa nazdravi):
– Videćemo.
– We’ll see.
Mark:
– Ana, mogu li da ti kažem nešto?
– Ana, can I tell you something?
Ana:
– Naravno, reci.
– Of course, tell me.
Mark:
– Već neko vreme mi se mnogo sviđaš.
– I’ve liked you a lot for some time.
Ana:
– Zaista? To je lepo čuti.
– Really? That’s nice to hear.
Mark:
– Volim da provodim vreme sa tobom i osećam se srećno kad si pored mene.
– I love spending time with you and I feel happy when you’re next to me.
Ana:
– I ja se osećam lepo kada smo zajedno.
– I also feel good when we are together.
Mark:
– Da li bi želela da izađemo na večeru sutra?
– Would you like to go out for dinner tomorrow?
Ana:
– Da, volela bih.
– Yes, I’d love to.
Mark:
– Sjajno, jedva čekam!
– Great, I can’t wait!
Ana:
– I ja isto.
– Me too.
Ana:
– Drago mi je što smo se našli večeras.
– I’m glad we met tonight.
Mark:
– I meni. Mesto je veoma lepo.
– Me too. The place is very nice.
Ana:
– Da li često dolaziš ovde?
– Do you often come here?
Mark:
– Ne, prvi put sam ovde. Ali sviđa mi se atmosfera.
– No, it’s my first time here. But I like the atmosphere.
Ana:
– Šta voliš da radiš u slobodno vreme?
– What do you like to do in your free time?
Mark:
– Volim da čitam i da putujem. A ti?
– I like reading and traveling. And you?
Ana:
– Volim muziku i ples.
– I like music and dancing.
Mark:
– Možemo li jednog dana zajedno da idemo na koncert?
– Could we go to a concert together one day?
Ana:
– To bi bilo divno!
– That would be wonderful!
(kasnije, posle večere / later, after dinner)
Mark:
– Hvala ti na lepom večeru. Bilo mi je sjajno.
– Thank you for the lovely evening. I had a great time.
Ana:
– I meni je bilo lepo. Možemo to ponoviti uskoro.
– I enjoyed it too. We can do it again soon.
Mark:
– Dogovoreno!
– Deal!
Ana:
– Laku noć, Marko.
– Good night, Mark.
Mark:
– Laku noć, Ana.
– Good night, Ana.
Mark:
– Zdravo, Ana! Drago mi je da si došla.
– Hi, Ana! I’m glad you came.
Ana:
– Zdravo, Marko! I ja sam srećna.
– Hi, Mark! I’m happy too.
Mark:
– Koji film bi volela da gledamo?
– Which movie would you like to watch?
Ana:
– Možda komediju, da se opustimo.
– Maybe a comedy, so we can relax.
Mark:
– Odlično, i ja volim komedije.
– Great, I like comedies too.
Ana:
– Kada počinje film?
– When does the movie start?
Mark:
– U 19:45, imamo još vremena.
– At 7:45 p.m., we still have time.
Ana:
– Hoćeš li kokice i sok?
– Do you want popcorn and soda?
Mark:
– Naravno, uzmimo jedno veliko za dvoje.
– Of course, let’s get one large to share.
(u sali / inside the theater)
Ana:
– Sedište je baš udobno.
– The seat is really comfortable.
Mark:
– Da… i pogled je odličan.
– Yes… and the view is great.
(film počinje / the movie starts)
Ana (tiho):
– Hvala ti što si me pozvao večeras.
– Thank you for inviting me tonight.
Mark (tiho):
– Nema na čemu… drago mi je što smo zajedno.
– You’re welcome… I’m glad we’re together.
Ana:
– Film je bio baš zabavan, dugo se nisam ovako smejala.
– The movie was really fun, I haven’t laughed like this in a long time.
Mark:
– Drago mi je da ti se svideo. I meni je bilo odlično.
– I’m glad you liked it. I enjoyed it too.
Ana:
– Hoćemo li malo da prošetamo kroz centar?
– Shall we take a walk through the city center?
Mark:
– Naravno, noć je prijatna i nema gužve.
– Of course, the night is pleasant and not crowded.
Ana:
– Pogledaj kako lepo svetli Kalemegdan izdaleka.
– Look how beautifully Kalemegdan is lit up from afar.
Mark:
– Da, Beograd je stvarno romantičan noću.
– Yes, Belgrade is really romantic at night.
Ana:
– Hvala ti što si me pozvao. Osećam se opušteno uz tebe.
– Thank you for inviting me. I feel relaxed with you.
Mark:
– I ja isto, Ana. Veče je bilo posebno zbog tebe.
– Me too, Ana. The evening was special because of you.
Ana:
– Lepa je ova šetnja… kao da vreme stoji.
– This walk is lovely… as if time stands still.
Mark:
– Voleo bih da ovakvih večeri bude više.
– I wish we could have more evenings like this.
Ana:
– I ja. Možemo ponovo sledeće nedelje?
– Me too. Can we do this again next week?
Mark:
– Naravno. Jedva čekam!
– Of course. I can’t wait!
Ana:
– Drago mi je što smo ovde, kafić je baš miran.
– I’m glad we’re here, the café is really quiet.
Mark:
– Da, savršeno mesto za razgovor.
– Yes, a perfect place for a conversation.
Ana:
– Reci mi, šta ti najviše nedostaje iz tvoje zemlje?
– Tell me, what do you miss most from your country?
Mark:
– Možda porodica… ali ovde se osećam sve više kao kod kuće.
– Maybe my family… but here I feel more and more like home.
Ana:
– To je lepo čuti. A šta ti se najviše sviđa u Srbiji?
– That’s nice to hear. And what do you like most in Serbia?
Mark:
– Ljudi su prijateljski, a ti si razlog što mi je Beograd još lepši.
– People are friendly, and you are the reason Belgrade is even more beautiful to me.
Ana:
– (smeška se) Lepa rečenica… znaš da me nasmeješ.
– (smiling) Nice line… you know how to make me smile.
Mark:
– Ozbiljno mislim. Osećam da smo se brzo zbližili.
– I mean it seriously. I feel we’ve grown close quickly.
Ana:
– I ja to osećam. Kao da se dugo poznajemo.
– I feel that too. As if we’ve known each other for a long time.
Mark:
– Voleo bih da ovo ne ostane samo prijateljstvo.
– I’d like this to be more than just friendship.
Ana:
– Znači, zoveš me na drugi sastanak?
– So, are you asking me on another date?
Mark:
– Da, naravno!
– Yes, of course!
Ana:
– Onda prihvatam.
– Then I accept.
Ana:
– Kako je lepo pored reke večeras, voda se presijava od svetla.
– How beautiful it is by the river tonight, the water reflects the lights.
Mark:
– Da, baš je romantično. Drago mi je što šetamo zajedno.
– Yes, it’s really romantic. I’m glad we’re walking together.
Ana:
– Pogledaj čamce, kao da plešu na vodi.
– Look at the boats, as if they’re dancing on the water.
Mark:
– Volim ovakve trenutke – mirne, a ipak posebne.
– I love moments like this – calm, yet special.
Ana:
– I meni prija. Osećam se opušteno uz tebe.
– I feel the same. I feel relaxed with you.
Mark:
– Znaš, hteo sam da ti kažem… sve više mislim na tebe.
– You know, I wanted to tell you… I think about you more and more.
Ana:
– (zastaje i gleda ga) I ja mislim na tebe.
– (pauses and looks at him) I think about you too.
Mark:
– To mi mnogo znači.
– That means a lot to me.
Ana:
– Marko, mislim da ovo može postati nešto lepo.
– Mark, I think this could become something beautiful.
Mark:
– Nadam se da hoće.
– I hope it will.
(šetnja se nastavlja u tišini, ali sa osmehom / they continue walking in silence, but with a smile)
