Jedne jesenje večeri, dok su vetrovi duvali preko reke Dunav, Marko i njegova prijateljica Ivana odlučili su da provedu vikend u Novom Sadu. Njihov glavni cilj bio je obilazak Petrovaradinske tvrđave, poznate po svojoj istoriji, podzemnim tunelima i legendama koje se prenose već vekovima.

U hotelu gde su odseli, recepcioner im je, uz osmeh, ispričao:

„Znate li da se u tunelima često čuju koraci kada nikoga nema? Neki kažu da je to samo vetar, ali drugi veruju da je duh stražara iz 18. veka još uvek tamo.“

Ivana se nasmejala, ali Marko je osetio trnce niz kičmu.

Sutradan su krenuli ka tvrđavi. Nebo je bilo sivo, a oblaci su obećavali kišu. Hodali su kamenim ulicama, dok su turisti fotografisali zidove i kule. Vodič im je pokazivao skrivene prolaze i pričao o bitkama između Austrijanaca i Osmanlija. Ipak, najviše ih je zainteresovala priča o „Senki čuvara“ – legendarnom vojniku koji, navodno, i dalje patrolira hodnicima.

„Ako budete ćutali i pažljivo slušali,“ rekao je vodič tiho, „možda ćete čuti njegove korake iza sebe.“

Kada je obilazak završen, Marko i Ivana nisu želeli da odu. Sunce je već zalazilo, ali njih dvoje su se dogovorili da sami istraže deo tunela. Spustili su se niz uske stepenice, a svetlost njihovih baterija titrala je po vlažnim zidovima.

„Osećaš li ovaj hladan vazduh?“ upitala je Ivana.

„Da,“ odgovorio je Marko. „Kao da nas neko posmatra.“

Odjednom su čuli zvuk – korake, jasne i ritmične, ali u hodniku nije bilo nikoga. Zastali su, držeći dah. Ivana je šapatom rekla:

„To je sigurno još neki turista.“

Ali Marko je odmahnuo glavom – turisti su odavno otišli.

Dok su hodali dalje, pronašli su stara vrata od metala. Bila su zaključana, ali pored njih je stajala mala kutija. Marko ju je otvorio i unutra pronašao izbledelu mapu tunela, sa crvenim znakom na jednom mestu. Ivana je podigla obrve:

„Šta misliš, šta znači ovaj znak?“

„Možda neko skriveno odeljenje,“ odgovorio je Marko, uzbuđen.

Koraci su ponovo odjeknuli, ovaj put mnogo bliže. Ivana je zgrabila Markovu ruku. Srce im je tuklo ubrzano. Kada su se osvrnuli, videli su senku – visoku figuru sa kapom i puškom. Nije se kretala brzo, ali je bila tu, jasno vidljiva u slaboj svetlosti.

„Bežimo!“ viknula je Ivana.

Potrčali su kroz hodnik, pokušavajući da pronađu izlaz. Međutim, tuneli su se račvali i brzo su izgubili orijentaciju. Zvuk koraka bio je sve glasniji, kao da ih neko prati. U jednom trenutku, Marko je stao i povikao:

„Dosta! Ko je tamo?“

Senka se zaustavila, a zatim se polako povukla unazad i nestala u tami. Tišina je zavladala.

Na kraju hodnika ugledali su mala vrata koja su vodila napolje. Izašli su na svež vazduh, zadihani i bledi. Kiša je počela da pada, a tvrđava je delovala još mračnije.

Sutradan su otišli u gradski arhiv da provere legendu. Tamo su pronašli stari zapis iz 1756. godine o stražaru imenom Vuk, koji je nestao tokom noćne patrole i nikada nije pronađen. Od tada, meštani su govorili da njegova senka luta tvrđavom.

Marko i Ivana nikada nisu saznali šta su zaista videli te noći – da li je to bio samo trik svetlosti, njihova mašta, ili zaista duh starog stražara. Ali jedno su znali: Petrovaradinska tvrđava je mesto gde istorija i legenda i dalje žive zajedno, i gde se svaki posetilac pita da li će i sam ugledati Senku nad tvrđavom.

One autumn evening, while winds blew over the Danube, Marko and Ivana decided to spend the weekend in Novi Sad. Their goal was to visit Petrovaradin Fortress, famous for its history, tunnels, and legends.

At the hotel, the receptionist told them: “Do you know that in the tunnels footsteps are often heard when no one is there? Some say it’s just the wind, others believe it’s the ghost of an 18th-century guard.”

The next day they toured the fortress. The guide spoke of battles and of the “Shadow of the Guard” who still patrols the corridors. After the tour, Marko and Ivana went down alone into the tunnels. They heard footsteps, though no one was visible. They discovered a rusty door and a box with an old map marked in red.

Suddenly, a shadow appeared — a tall figure with a cap and rifle. Frightened, they ran through the dark passages. When Marko shouted “Who’s there?”, the shadow slowly retreated and disappeared.

Later in the city archive, they found a record from 1756 about a guard named Vuk who vanished during night duty. Since then, locals have said his shadow haunts the fortress.

Marko and Ivana never knew if they had seen a ghost, a trick of light, or their own imagination — but they left convinced that the fortress is a place where history and legend live together.

• tvrđava – fortress
• stražar – guard
• tunel – tunnel
• senka – shadow
• trnci – chills, shivers
• izbledela mapa – faded map
• prolaz – passage
• koraci – footsteps
• figura – figure, silhouette
• arhiv – archive
• nestati – to disappear
• patrolirati – to patrol
• uzbuđenje / strah – excitement / fear
• orijentacija – orientation, sense of direction