A2-Jutro u kafiću(Short)
Ana je ušla u kafić blizu svoje kancelarije.
Miris sveže kafe ispunio je vazduh.
Naručila je espreso i kroasan, razgovarajući sa konobarom Markom.
„Kafa je danas odlična“, rekao je Marko uz osmeh.
Ana je uzela knjigu iz torbe i čitala uz kafu. Stariji gospodin za susednim stolom pitao ju je o knjizi.
„To je roman o putovanjima“, odgovorila je Ana.
Razmenili su nekoliko reči o književnosti.
„Ovaj kafić je moj mali raj“, pomislila je Ana, ispijajući poslednju gutljaj kafe.
Ana entered a café near her office.
The smell of fresh coffee filled the air.
She ordered an espresso and a croissant, chatting with the waiter Marko.
“The coffee is excellent today,” said Marko with a smile.
Ana took a book from her bag and read while drinking coffee.
An older gentleman at the neighboring table asked her about the book.
“It’s a novel about travels,” Ana replied.
They exchanged a few words about literature.
“This café is my little paradise,” Ana thought, sipping the last sip of coffee.
A. Tačno / Netačno
- Ana ulazi u kafić blizu kancelarije.
- Ona naručuje kapućino i kolač.
- Konobar se zove Marko.
- Ana čita novine uz kafu.
- Stariji gospodin pita je o knjizi.
- Ana kaže da je to roman o putovanjima.
- Ana misli da je kafić njen mali raj.
B. Višestruki izbor
- Šta Ana naručuje?
- O čemu razgovaraju Ana i stariji gospodin?
a) espreso i kroasan
b) čaj i kolač
c) mleko i sendvič
a) o sportu
b) o knjizi i književnosti
c) o muzici
C. Kratki odgovori
- Gde se nalazi kafić?
- Kako se zove konobar?
- Šta misli Ana o kafiću?
A. Tačno / Netačno
- T
- N (naručuje espreso i kroasan)
- T
- N (čita knjigu, ne novine)
- T
- T
- T
B. Višestruki izbor
- a) espreso i kroasan
- b) o knjizi i književnosti
C. Kratki odgovori
- Kafić je blizu Anine kancelarije.
- Konobar se zove Marko.
- ući (ušla) = to enter
- kafić = café
- kancelarija = office
- miris = smell, scent
- ispuniti = to fill
- espreso = espresso
- kroasan = croissant
- razgovarati = to talk, converse
- konobar = waiter
- osmeh = smile
- torba = bag
- susedni sto = neighboring table
- roman = novel
- putovanja = travels, journeys
- razmeniti = to exchange
- književnost = literature
- raj = paradise
- ispijati (ispijajući) = to sip, drinking slowly
- gutljaj = sip
- “Nikola je proveo vikend kod bake u selu.”
- je proveo = perfect tense (“spent”).
- kod bake = “at grandma’s” (genitive after kod).
- u selu = locative (“in the village”).
- “Jutro je počelo sa domaćim doručkom...”
- je počelo = perfect tense (“began”).
- sa domaćim doručkom = instrumental (“with breakfast”).
- “Posle doručka, pomagao je baki u bašti, sadeći cveće.”
- Posle doručka = genitive (“after breakfast”).
- pomagao je = imperfective (“was helping”).
- baki = dative (“to grandma”).
- sadeći cveće = present participle (“planting flowers”).
- “Sunce je grejalo, a ptice su pevale.”
- Both grejalo (was shining) and pevale (were singing) = imperfective, continuous action.
- “U podne, komšija Milan doneo je domaći sir i pričao viceve.”
- doneo je = perfective (“brought”).
- pričao = imperfective (“was telling / told”).
- “Nikola se smejao i uživao u prirodi.”
- se smejao = reflexive verb (“laughed”).
- uživao u = “enjoyed” + locative (u prirodi = “in nature”).
- “‘Selo je mirno i puno života’, rekao je baki.”
- je mirno = “is peaceful.”
- puno života = “full of life.”
- rekao je baki = dative → “he said to grandma.”
- “Veče su završili uz čaj i stare priče.”
- su završili = “they ended.”
- uz čaj = “with tea” (preposition uz often means accompaniment).
- stare priče = accusative plural (“old stories”).
- “Nikola je otišao na spavanje osećajući se srećno.”
- je otišao = “went.”
- na spavanje = accusative → “to sleep / to bed.”
- osećajući se srećno = participial phrase → “feeling happy.”
A2- Noć na muzičkom festivalu(Short)
Luka je otišao na muzički festival u Novom Sadu.
Bina je bila osvetljena, a gomila je plesala uz ritam.
Svirao je bend koji je pevao stare narodne pesme u modernom stilu.
Luka je naručio pivo i pridružio se prijateljima u plesu.
Devojka pored njega, Ana, povikala je: „Ova muzika je zarazna!“
Luka se nasmejao i složio se.
Kasnije su sedeli na travi, slušajući tišu melodiju.
„Festival je kao san“, pomislio je Luka, gledajući zvezde iznad.
Luka went to a music festival in Novi Sad.
The stage was lit up, and the crowd danced to the rhythm.
A band was playing, singing old folk songs in a modern style.
Luka ordered a beer and joined his friends in dancing.
The girl next to him, Ana, shouted: “This music is contagious!”
Luka laughed and agreed.
Later, they sat on the grass, listening to a softer melody.
“Festival is like a dream,” Luka thought, looking at the stars above.
New / Possibly Confusing Words for Beginners
- muzički festival = music festival
- bina = stage
- osvetljena = lit up / illuminated
- gomila = crowd
- ritam = rhythm
- narodne pesme = folk songs
- stil = style
- narudžiti (naručio) = to order
- zarazna = contagious / infectious
- melodija = melody
- trava = grass
- „Luka je otišao...“
- je otišao = perfect tense (past) → auxiliary verb je + past participle otišao.
- Translation: "Luka went."
- „Bina je bila osvetljena...“
- je bila = past tense of "to be" (she/it was).
- osvetljena = past participle adjective (feminine singular, because bina is feminine).
- "The stage was lit."
- „Gomila je plesala uz ritam.“
- je plesala = past tense, imperfective (she/it danced / was dancing).
- uz ritam = prepositional phrase → "to/with the rhythm."
- „Svirao je bend...“
- Word order is flexible. Literally: "Played was the band."
- Normal English order: "A band was playing."
- „...koji je pevao stare narodne pesme u modernom stilu.“
- koji je pevao = relative clause ("which sang").
- stare narodne pesme = accusative plural ("old folk songs").
- u modernom stilu = prepositional phrase in locative case ("in modern style").
- „Luka je naručio pivo...“
- je naručio = perfect tense, completed action → "ordered."
- pivo = accusative singular (object).
- „...i pridružio se prijateljima u plesu.“
- pridružio se = reflexive verb, "joined."
- prijateljima = dative plural ("to friends").
- u plesu = locative ("in dancing").
- „Devojka pored njega... povikala je.“
- pored njega = genitive ("next to him").
- povikala je = perfect tense, feminine subject ("shouted").
- „Ova muzika je zarazna!“
- ova = demonstrative adjective ("this").
- zarazna = predicate adjective ("contagious").
- „Kasnije su sedeli na travi...“
- su sedeli = past tense, plural ("they sat").
- na travi = locative ("on the grass").
- „slušajući tišu melodiju“
- slušajući = gerund/participle ("listening").
- tišu = comparative adjective of tiha ("quiet" → "quieter/softer").
- Accusative because it’s the object.
- „Festival je kao san.“
- je = "is."
- kao = "like/as."
- san = nominative singular ("a dream").
- „...gledajući zvezde iznad.“
- gledajući = gerund ("looking").
- zvezde = accusative plural ("stars").
- iznad = preposition "above."
A2-Veče u pozorištu (Short)
Marija je kupila kartu za pozorišnu predstavu u centru grada.
Sala je bila puna, a svetla su se polako gasila.
Glumci su izvodili komediju, a publika se smejala naglas.
Tokom pauze, Marija je naručila čaj u pozorišnom kafiću i razgovarala sa prijateljicom Elenom.
„Ova predstava je urnebesna!“, rekla je Elena.
Posle predstave, glumci su izašli na scenu i publika ih je pozdravila aplauzom.
„Volim pozorište, ovo je magija“, pomislila je Marija, vraćajući se kući sa osmehom.
Maria bought a ticket for a performance at the downtown theater.
The theater was packed, and the lights gradually dimmed.
The actors performed a comedy, and the audience burst into loud laughter.
During the intermission, Maria ordered a cup of tea at the theater café and chatted with her friend Elena.
“This play is so funny!” Elena said.
After the performance ended, the actors returned to the stage, and the audience honored them with warm applause.
“I love the theater, this is truly magic,” Maria thought on her way home, smiling.
- pozorišna predstava = theater play / performance
- centar grada = city center, downtown
- sala = hall, auditorium
- gasiti se (gasila se) = to go out / fade (lights)
- izvoditi (izvodili) = to perform (an ongoing action)
- publika = audience
- naglas = out loud
- pauza = break / intermission
- kafić = café
- urnebesna = hilarious, extremely funny
- aplauz = applause
- scena = stage
- osmeh = smile
- Marija je kupila kartu...”
- je kupila = perfect tense, completed action → “bought.”
- kartu = accusative singular (object).
- “Sala je bila puna...”
- je bila = past tense of “to be.”
- puna = adjective, agrees with sala (feminine).
- “The hall was full.”
- “...a svetla su se polako gasila.”
- su se gasila = imperfective past, ongoing action (“were going out / dimming”).
- polako = adverb (“slowly”).
- “Glumci su izvodili komediju...”
- izvodili = imperfective, continuous past (“were performing”).
- komediju = accusative singular (object).
- “...a publika se smejala naglas.”
- se smejala = reflexive verb, past tense (“laughed”).
- naglas = adverb (“out loud”).
- “Tokom pauze, Marija je naručila čaj...”
- Tokom = preposition (“during”), requires genitive → pauze.
- je naručila = perfect tense (“ordered”).
- čaj = accusative singular.
- “...i razgovarala sa prijateljicom Elenom.”
- prijateljicom = instrumental singular (“with a friend”).
- “‘Ova predstava je urnebesna!’ rekla je Elena.”
- Ova predstava = nominative subject.
- urnebesna = predicate adjective (“hilarious”).
- “Posle predstave, glumci su izašli na scenu...”
- Posle = “after,” requires genitive → predstave.
- izašli = past tense, perfective → completed action (“came out”).
- na scenu = accusative, motion towards (“onto the stage”).
- “...i publika ih je pozdravila aplauzom.”
- ih je pozdravila = “greeted them.”
- aplauzom = instrumental singular (“with applause”).
- “‘Volim pozorište, ovo je magija’, pomislila je Marija...”
- Volim = present tense (“I love”).
- ovo je = “this is.”
- pomislila je = perfect tense (“she thought”).
- “...vraćajući se kući sa osmehom.”
- vraćajući se = present participle, “while returning.”
- sa osmehom = instrumental singular, “with a smile.”
A2.Popodne u knjižari(Short)
Jovana je ušla u malu knjižaru u centru grada.
Miris starih knjiga ispunio je prostor.
Pregledala je police i pronašla roman o avanturama.
Prodavačica, ljubazna žena po imenu Vera, preporučila joj je pesničku zbirku. „Ova knjiga je divna za večernje čitanje“, rekla je Vera.
Jovana je kupila obe knjige i platila gotovinom.
Dok je izlazila, videla je plakat o književnom večeri. „
Vratiću se sledeće nedelje“, pomislila je, noseći knjige u torbi.
Knjižara je bila kao mali svet snova.
A2.Zimski dan u planinama (Short)
Jovan je sanjao o zimskoj avanturi. Jednog hladnog jutra, spakovao je ranac i krenuo na Kopaonik. Sneg je padao tiho, a drveće je bilo prekriveno belim pokrivačem. Jovan je iznajmio skije i spustio se niz padinu. Osećao se slobodno! Na pauzi, popio je toplu čokoladu u planinskoj kolibi. Njegov prijatelj Nikola pridružio mu se uveče. Zajedno su pravili sneška belića i smejali se. Pre odlaska, Jovan je kupio suvenir – malu drvenu figuricu. „Voleo bih da ostanem duže“, pomislio je.
Jovan dreamed about a winter adventure. One cold morning, he packed his backpack and set off for Kopaonik. Snow was falling quietly, and the trees were covered with a white blanket. Jovan rented skis and went down the slope. He felt free! During a break, he drank hot chocolate in a mountain cabin. His friend Nikola joined him in the evening. Together they built a snowman and laughed. Before leaving, Jovan bought a souvenir – a small wooden figurine. “I wish I could stay longer,” he thought.
- sanjati – to dream
- avantura – adventure
- ranac – backpack
- Kopaonik – famous mountain in Serbia
- sneg – snow
- padina – slope
- iznajmiti – to rent
- skije – skis
- osećati se slobodno – to feel free
- pauza – break
- planinska koliba – mountain cabin
- pridružiti se – to join
- sneško belića – snowman
- suvenir – souvenir
- drvena figurica – wooden figurine
A2.Slava u porodici (Short)
Marija je pripremala slavu za Svetog Nikolu. Kuća je bila ukrašena svećama i cvećem. Ujutru je sa majkom spremila slavski kolač i vino. Gosti su stizali sa osmesima, noseći darove. Marijin brat Petar svirao je gitaru, a deda je čitao molitvu. Posle obeda, svi su jeli kolače i razgovarali o tradiciji. Marija je bila ponosna. „Slava nas ujedinjuje“, rekla je tiho. Kada su gosti otišli, zapalila je sveću i zahvalila se. To veče, kuća je bila puna topline.
Marija prepared the slava (patron saint’s day celebration) for Saint Nicholas. The house was decorated with candles and flowers. In the morning, she and her mother prepared the festive bread (slavski kolač) and wine. Guests arrived with smiles, bringing gifts. Marija’s brother Petar played the guitar, and her grandfather read a prayer. After the meal, everyone ate cakes and talked about tradition. Marija was proud. “Slava unites us,” she said quietly. When the guests left, she lit a candle and gave thanks. That evening, the house was full of warmth.
- slava – patron saint’s day celebration (Serbian Orthodox tradition)
- Sveti Nikola – Saint Nicholas
- ukrašena – decorated
- sveće – candles
- cveće – flowers
- slavski kolač – festive bread (traditional for slava)
- vino – wine
- darovi – gifts
- molitva – prayer
- obrok / obed – meal / lunch
- tradicionalno – traditional
- ponosan / ponosna – proud
- toplina – warmth
A2.Putovanje vozom
Zovem se Nemanja. Imam dvadeset četiri godine i studiram književnost u Beogradu. Već dugo planiram da posetim prijatelja u Novom Sadu, ali sam stalno bio zauzet ispitima i obavezama. Konačno, prošlog vikenda sam odlučio: idem vozom!
Ustao sam rano, u šest sati. Napolju je bilo još polumračno, a vazduh je bio svež. Dok sam prao zube, mislio sam o tome šta da ponesem. U ranac sam stavio knjigu, flašu vode, sendvič i slušalice. Takođe sam poneo i mali notes jer volim da zapisujem utiske sa putovanja. Kada sam bio spreman, obukao sam farmerke, jaknu i patike. Pogledao sam kroz prozor i rekao sebi: „Danas će biti dobar dan.“
Na železničku stanicu stigao sam oko pola osam. Bilo je mnogo ljudi: studenti sa rancima, porodice sa decom, pa čak i nekoliko turista koji su gledali u mape. Kupio sam kartu i potražio peron. Voz je već stajao tamo, spreman da krene. Na vagonu je pisalo „Beograd – Novi Sad“.
Ušao sam u voz i našao mesto pored prozora. Pored mene je sedeo stariji gospodin, možda oko sedamdeset godina. Nosio je kaput i šešir, a u ruci je držao novine. Pogledao me i ljubazno rekao: „Dobro jutro, mladiću.“ Odgovorio sam: „Dobro jutro,“ i nasmejao se. Posle nekoliko minuta započeli smo razgovor. Pitao me šta studiram, a ja sam objasnio da volim knjige i da pišem kratke priče. Gospodin mi je rekao da je i on nekada voleo da čita, ali da sada više voli da sluša radio.
Dok smo pričali, voz je krenuo. U početku je išao polako, a zatim je ubrzao. Kroz prozor sam video zgrade Beograda kako nestaju, a umesto njih pojavila su se polja, šume i male kuće. Sunce je polako izlazilo i nebo je postajalo narandžasto. Ljudi u vozu su razgovarali, neki su pili kafu iz termos boce, a jedna devojka je svirala gitaru tiho, skoro nečujno. Atmosfera je bila prijatna i mirna.
Na prvoj stanici, voz se zaustavio i nekoliko putnika je ušlo. Bilo je tu i porodica sa malom decom. Deca su bila vesela i stalno su postavljala pitanja roditeljima. Stariji gospodin pored mene nasmejao se i rekao: „Deca uvek unesu život u putovanje.“ Složio sam se.
Nastavili smo razgovor. Pričao mi je o svom detinjstvu, o vremenu kada su vozovi bili sporiji, ali su ljudi imali više strpljenja. Rekao je: „Nekada smo putovali ceo dan da stignemo iz jednog grada u drugi, ali to je imalo svoj šarm. Danas je sve brže, ali možda i površnije.“ Ove reči su me podsetile na razliku između starog i novog vremena.
U međuvremenu sam izvadio notes i počeo da zapisujem nekoliko misli. Pisao sam o pejzažima koje sam video kroz prozor: velika zelena polja, reku koja se presijavala na suncu, stara sela sa crkvama i dvorištima. Činilo mi se kao da putujem kroz vreme. Dok sam pisao, gospodin me je upitao da li želim da podelim svoje beleške. Pročitao sam mu nekoliko rečenica, a on se nasmejao i rekao: „Bićeš dobar pisac, samo nastavi.“ Te reči su mi mnogo značile.
Posle sat vremena voz je ponovo stao na jednoj maloj stanici. Neki ljudi su izašli, drugi su ušli. Tada sam odlučio da pojedem sendvič. Izvadio sam flašu vode i uživao u kratkom obroku. Gospodin je iz džepa izvadio bombone i ponudio me. Zahvalio sam mu se i uzeo jednu. Dok smo jeli, razgovarali smo o različitim temama: o muzici, o gradu, o životu.
Kako smo se približavali Novom Sadu, voz je usporavao. Na horizontu sam video most preko Dunava i velike zgrade. Srce mi je počelo brže da kuca jer sam znao da ću uskoro videti prijatelja koga nisam dugo sreo. Kada je voz konačno stigao, ustao sam i rekao gospodinu: „Bilo mi je zadovoljstvo da razgovaram sa vama.“ On je odgovorio: „I meni, mladiću. Srećno u Novom Sadu.“
Izašao sam iz voza i udahnuo svež vazduh. Stanica je bila puna ljudi, svi su nekuda žurili. Pogledao sam oko sebe i video veliki natpis „Novi Sad“. Osetio sam radost i uzbuđenje. Krenuo sam ka izlazu i pronašao mali kafić. Seo sam, naručio kafu i čekao prijatelja. Dok sam čekao, izvadio sam notes i napisao: „Putovanje vozom nije samo prevoz. To je prilika da upoznaš nove ljude, da razmišljaš o prošlosti i da sanjaš o budućnosti.“
Kada je moj prijatelj stigao, pozdravili smo se i krenuli zajedno u šetnju kroz grad. Znao sam da ću se sećati ovog putovanja, ne samo zbog Novog Sada, nego i zbog razgovora sa nepoznatim gospodinom koji mi je poklonio osmeh, bombonu i nekoliko mudrih reči.
My name is Nemanja. I am 24 years old and I study literature in Belgrade. For a long time, I wanted to visit my friend in Novi Sad, but I was always busy with exams and obligations. Finally, last weekend I decided: I’m going by train!
I got up early, at six o’clock. Outside it was still half-dark, and the air was fresh. While brushing my teeth, I thought about what to take. In my backpack I put a book, a bottle of water, a sandwich, and headphones. I also brought a small notebook because I like to write impressions from my trips. When I was ready, I put on jeans, a jacket, and sneakers. I looked through the window and said to myself: “Today will be a good day.”
At the railway station, around 7:30, there were many people: students with backpacks, families with children, even some tourists looking at maps. I bought a ticket and found the platform. The train was already there, ready to leave.
I entered and found a seat by the window. Next to me sat an older man, maybe about 70. He wore a coat and hat, holding a newspaper. He looked at me kindly and said: “Good morning, young man.” We started talking. He asked what I studied; I explained that I love books and write short stories. He told me he also loved reading once, but now prefers listening to the radio.
The train started moving. At first slowly, then faster. Through the window I saw Belgrade disappear, replaced by fields, forests, and small houses. The sun was rising, turning the sky orange. People were talking, drinking coffee from thermos bottles, and one girl quietly played guitar.
At the first stop, more passengers entered: a family with small children, curious and lively. The man beside me said: “Children always bring life to a journey.”
He told me about his childhood, when trains were slower, but people had more patience. “Once, it took all day to go from one city to another, but it had its charm. Today everything is faster, but maybe more superficial,” he said.
Meanwhile, I took out my notebook and wrote about the landscapes: wide green fields, a river sparkling in the sun, old villages with churches. The man asked me to read; after listening, he said: “You will be a good writer. Keep going.”
After an hour the train stopped again. I ate my sandwich, drank water. The man offered me candy. We spoke about music, cities, life.
As we approached Novi Sad, I saw the Danube bridge and big buildings. My heart beat faster: soon I would see my friend. When the train arrived, I thanked the man. He smiled: “Good luck in Novi Sad.”
I left the train, entered a small café, ordered coffee, and while waiting for my friend, I wrote: “Traveling by train is not only transport. It is a chance to meet people, to think about the past, and to dream about the future.”
A. Tačno / Netačno
- Nemanja studira muziku u Beogradu.
- On je poneo knjigu, sendvič i slušalice.
- U vozu je sedeo pored mladića.
- Jedna devojka je svirala gitaru.
- Stariji gospodin je pričao o svom detinjstvu i sporim vozovima.
- Nemanja ništa nije pisao u notes.
- Na kraju putovanja, Nemanja je otišao u bioskop.
B. Višestruki izbor
- Kada je Nemanja krenuo na put?
- Šta je gospodin ponudio Nemanji?
- Kako se Nemanja osećao kada je voz ulazio u Novi Sad?
- Šta Nemanja misli o putovanju vozom?
a) u ponedeljak uveče
b) prošlog vikenda rano ujutro
c) u utorak popodne
a) sok
b) bombone
c) keks
a) nervozno
b) umorno
c) uzbuđeno
a) To je samo prevoz.
b) To je prilika da upozna ljude i sanja.
c) To je gubljenje vremena.
C. Kratki odgovori
- Šta je Nemanja poneo u ranac?
- Kako je izgledao stariji gospodin?
- O čemu su razgovarali tokom putovanja?
- Šta je Nemanja pisao u notes?
- Šta je zaključio na kraju putovanja?
A. Tačno / Netačno
- N (studira književnost)
- T
- N (sedeo pored starijeg gospodina)
- T
- T
- N (pisao je pejzaže i misli)
- N (otišao je u kafić da čeka prijatelja)
B. Višestruki izbor
- b) prošlog vikenda rano ujutro
- b) bombone
- c) uzbuđeno
- b) To je prilika da upozna ljude i sanja.
C. Kratki odgovori
- Knjigu, flašu vode, sendvič, slušalice i notes.
- Imao je oko 70 godina, nosio je kaput i šešir, držao novine.
- O knjigama, životu, muzici, detinjstvu i gradovima.
- Beleške o pejzažima i osećanjima.
- Da putovanje vozom nije samo prevoz, nego prilika za nova iskustva.
- obaveze – obligations
- peron – platform (at train station)
- vagon – train carriage
- novine – newspaper
- termos boca – thermos bottle
- pejzaž – landscape
- presijavati se – to shimmer, shine
- detinjstvo – childhood
- strpljenje – patience
- uspomena – memory, impression
- natpis – sign, inscription
- mudre reči – wise words
- Past tense (perfekt):
- Conjunctions (A2):
- dok = while → Dok sam prao zube, mislio sam o tome šta da ponesem.
- kada = when → Kada je voz krenuo, svi su ćutali.
- zato što = because → Pisao sam zato što volim da pamtim putovanja.
- iako = although → Iako je voz bio pun, atmosfera je bila mirna.
Kupio sam kartu. (I bought a ticket)
Razgovarali smo o muzici. (We talked about music)